Ljudi koji dolaze s razlogom: messengeri

Jeste li ikad sreli nekoga tko je naizgled samo "prošao kroz vaš život", a ostavio dubok trag?
Možda niste dugo razgovarali, možda se niste nikad više vidjeli — ali nešto u tom susretu zauvijek se urezalo u vas.

To su messengeri. Ljudi koji ne dolaze da ostanu, već da nas trgnu. I da nas testiraju hoćemo li pratiti iskru.

Tko su "messengeri"?

U svakodnevnom životu, susrećemo različite ljude iz različitih razloga.

Neki ljudi dođu u naš život i ostanu dugo.
Postanu naši važni odnosi. Sigurna mjesta. Ogledala i podrška.

Neki dođu kao navijači, da nas ohrabre, da nas vole kroz naše promjene.
Neki kao izazov – da nas probude ako još spavamo, gdje se još držimo starog, skučenog.
Pokažu gdje još boli, i gdje možemo još rasti.

A neki…
Neki ljudi se pojave kao da su na posebnom zadatku.
Ljudi koji dođu u pravom trenutku, s nečim čak ne toliko što trebamo čuti, već što trebamo osjetiti.
Dolaze da zasvjetlimo!

Bez velikog uvoda. Bez najave.
Ne ostaju nužno dugo.
Ali donesu nešto što se ne zaboravlja.
Osjećaj.

Zrak se promijeni kad govore.
Jedna rečenica, jedan pogled.
I nešto u nama – zaiskri.
Kao sjećanje.
Kao poruka.
Kao momentalno “aha!”
 
To su messengeri.
 

Ne dolaze da ostanu.
Možda nisu naši prijatelji, ni ljubavi, ni stalni suputnici.
Ali pojave se s točno onim što nam je u tom trenutku trebalo.
Dolaze onda kada smo spremni! 

Ta iskra u nama:
Nekad je to ideja.
Nekad potvrda onog što već slutimo.
Nekad samo sjeme – koje ćemo morati sami zalijevati mjesecima, možda godinama.
 

I zato…
Kad ih sretneš, pitanje nije tko su oni.
Pitanje je – jesi li ti bila dovoljno prisutna da osjetiš taj trenutak?
da prepoznaš iskricu, poruku, poziv?

Jer lako je propustiti.
U svakodnevici, u brzini, u potrebi da stvari budu “jasne” i “logične”, možemo taj susret proglasiti nevažnim.
Možemo zaboraviti.
Ostaviti to sjeme da presuši.

Ali ako prepoznaš da neki susreti nisu slučajni, da nisu obični.

Već da su to trenuci kad ti se sam život obraća,

tad je tvoj zadatak –
ne da ih zadržiš, ne da im daš ime, ne da bilo što kontroliraš.
 

Nego isključivo da pratiš ono što je u tebi zasvijetlilo.
To je bio njihov zadatak. Zovem ih messengeri. 

Jesi li imala takve susrete?
Ako misliš da jesi, ali da si propustila voz… Nisi. 
Nastavi pratiti i osluškivati. Jer ovi se pojavljuju dok se god se ne trgneš!
 

Ovo je tvoj podsjetnik da se odazoveš svemu što osjećaš da te doziva i da rezonira s tobom. 
Na tebi je da uvijek pratiš te mini iskrice i da svjedočiš kako se put sam rastvara pred tobom! 

A možda je jedna oda tavkih prilika baš sutra - u Devotion to Self clubu, na workshopu s Jovanom Balaban, poduzetnicom, NLP trenericom i neuroscience coachem, koja nas vodi kroz proces usidravanja i aktivacijom svoje buduće ja - upravo kroz osjećaj.

Vidimo se u membershipu.
Let some magic unfold!
xx

Maria