Koliko rastanaka stane u jedan život?
Aktivacija 5/5 iz Bg.
Posljednja aktivacija. Molim pripremite otvorena srca.
Ove me teleportirala u Italiju.
Kako i zašto pobogu? Uskoro putujem za Firencu, a obzirom da me dio Bg-a podsjetio na Paris, u mojoj glavi se sve ispreplelo - sjetila sam se priče o FRANCUSKINJI U FIRENCI. I tu leži moja posljednja teleportacija odnosno aktivacija koju vam donosim iz Bg. Pa ajmo i nju raspetljat.
-
Na kraju srednje škole bila sam u Firenci i učila talijanski.
Većina nas dolazila je na 2 tjedna, dok je jedna mlada Francuskinja došla na 3 mjeseca.
Završavala je ta svoja tri mjeseca točno u tih naših 2 tjedna…
Ni sa kime od nas nije razgovarala niti uspostavljala eye contact.
To mi je bilo čudno. Imali smo koliko, 17-18 godina, i većini nas ovo je bilo prvo putovanje u inozemstvo solo, bez roditelja i to UČITI TALIJANSKI! How cool is that!
Pitala sam profesora jel sve ok i zna li postoji li neki razlog zašto ova djevoja ne razgovara ni sa kime.
Rekao je — ima.
"Tu je puna tri mjeseca, a većina vas dolazi učiti talijanski na tjedan ili dva... i onda odete."
S jako puno ljudi se povezala, a kad bi neka vrsta veze nastala, tako bi se brzo i završila.
Osjećala se da je previše ljudi u kratkom vremenu ušlo i izašlo iz njenog života.
i više nije htjela uspostavljati kontakte jer joj je teško padala dinamika rastanaka.
Wau.
Imalo je smisla.
Ali je u isto vrijeme bilo nevjerojatno tužno to za čuti. Pogotovo tako mlada..
Da se zatvorila i za nove susrete i ljude — jer su prethodni odlazili.
Podsjetilo me na dinamiku života…
Na to kako se neki odnosi tijekom vremena mijenjaju i poprimaju drugačije oblike.
I bacilo me u kontemplaciju.
Jesmo li na bilo što što se (trenutno) završi, u stanju gledati sa zahvalnošću i radosti što je ikada i postajalo? Ili dopustimo da nas rastanci zatvore — ne samo za nove ljude, nego i za nove početke?
Koja je vaša perspektiva? Podijelite u odgovorima, zanima me kako je vas aktiviralo?
Ljubim, hvala svima na praćenju aktivacija iz BG-a, nadam se da je i vas odvelo točno tamo gdje je ovih dana trebalo.
Do sljedećeg čitanja, želim vam najljepšu
Purple Auru!
xx
Maria