Neugodna tišina

Dragi svi,

je li vam se ikada desilo da si definirate što želite / trebate napraviti, ali nešto vam jednostavno taj dan ne da da idete u tom smjeru? 

Što učinite u takvim trenucima? Slijedite li poriv, bez da imate logičko objašnjenje zašto ići u tom smjeru, ili ipak idete za “planom i programom”? 

Za danas sam imala zakazano da snimim nekoliko novih meditacija za Devotion to Self Club.

Raspisala sam ih još prošli tjedan, došle su kao čista inspiracija i predivne su. 

Međutim nešto mi nije dalo da ih danas snimim i dignem na platfromu.

Ponekad se desi da nešto što osjetim, nije samo moje nego je negdje prisutno kolektivno i već neko vrijeme se učim da to osluškujem i poštujem.

Pa tako i danas.

Sjela sam i napravila dulju meditaciju u tišini.

Podsjetilo me na dane kad sam, trigerirana ogromnim anksioznostima, uopće i odlučila početi učiti meditirati. 

Prve meditacije bile su upravo u tišini. Tako sam se učila. 

Bez instrukcija, bez glazbe, bez vodstva. Jedino vodstvo je bilo moj vlastiti dah.

Cilj je bio utišati se do te mjere da osjetim svoje tijelo, svoj puls, samu sebe iznutra.

Za početnike je ovo najteže - barem je meni bilo na samom početku.

Jer se misli javljaju na automatiku - i počinju pričati prilično glasno i sabotirati nas - ne možeš / ne znaš / ne radiš ovo dobro…..

A što ako cilj uopće nije “raditi meditaciju dobro” nego samo osjetiti vlastitu tišinu i prostor unutar svog bića?

Znate ono kada kažu u društvu ili u na nekom okupljanju “neugodna tišina”?

Tišina je neugodna jedino kada nismo u stanju PODNIJETI vlastitu tišinu - jer nam svašta nešto može otkriti. Ili dopustiti. To je paradoks. U vlastitoj tišini možemo čuti vlastite strahove, ali i spoznati naše najljepše ljepote. Možda i jedno i drugo. Ali nije li ih vrijedno konačno upoznati? 

Kada smo u stanju približiti se vlastitoj tišini, koja vodi u osjećaj,

niti jedna tišina nakon toga ne može biti neugodna. 

Probajte za sebe.

Zato danas s vama dijelim vrlo kratku vježbicu - meditaciju na tišinu.

Meditacija ide ovako:

Slobodno navijte alarm na 5 ili 10 minuta, kako se osjećate da možete “izdržati”, tako da vi ne morate razmišlajti koliko je vremena prošlo, dal ste “predugo” ili “prekratko” u meditaciji. Na vama je samo da se isključite. 

Varijanta 1 je: 

Fokusirajte se na vlastiti dah i unutarnjim pogledom ga pratite kako teče. 

Za početak ga možete pratiti samo kako ide kroz nosnice, kako zrak ulazi i izlazi iz nosnica, a ako možete produbiti i pratiti dah po cijelom tijelu - go for that. 

Neka vas vlastiti dah vodi kroz vaše tijelo dok se opuštate, dio po dio tijela, od vrha glave, sve do peta.

Varijanta 2: 

Stavite jednu ruku na srce, drugu na solar pleksus ili na mjesto nešto malo niže od pupka, vaša ruka će sama prepoznati gdje joj je ugodno… I samo sebe osjećajte dok dišete.

I tih 5-10 minuta samo uživajte u prisutstvu sa samima sobom.

Fokus na to kako se vaš trbuh proširuje i vraća u početnu poziciju može biti izvrstan počenti fokus, ili praćenje otkucaja srca.

Ove meditacije u konzistentnoj aplikaciji rade ogromne promjene na vaš sustav. 

Voljela bih da mi javite što ste osjetili, spoznali….

Kada bolje razmislim, od svih meditacije, meni su ove najdraže.

A ako budete konzistentni i devoted, vjerujte mi da vam u ubrzo tih 5 minuta neće biti dovoljno.

Htjet ćete JOŠ, jer ćete prepoznati radost upoznavanja sa najljepšim dijelom sebe.

Javite kako je bilo, a za dodatnu podršku na putu zakreta, vrata Devotion to Self cluba su vam uvijek otvorena! 

Ljubim

Maria