Obožavam priču o Richardu.
I obožavam kad mi ponovno dođe.

Obično se sjetim baš onda kad osjetim da će nekome poslužiti. I to ne bilo kako — nego kao podsjetnik na ono što je važno.

Richard je rođen u NYC-u. Gradu koji nikad ne spava. Uvijek živ, uvijek glasan, uvijek s puno događanja, ljudi, na svakom koraku.
Ipak, nakon nekog vremena — odlučio je preseliti se na mali otok nedaleko od Bostona.

U to vrijeme, za taj otok jedva da je itko čuo.

Mnogi su mislili da je “lud”.
Da je skrenuo. Da nešto s njim nije u redu.
Jer tko pri zdravoj pameti mijenja taj shiny grad — svjetski melting pot, epicentar snova — za nekakav otočić s malo kuća, puno tišine i još više samoće?

Ali Richard je znao. Možda nešto što drugi tada nisu. Da mu je više od bilo čijeg mišljenja, pretpostavki, želja i pozdrava, važnije što mu govori vlastito srce.

I otišao je živjeti sporije i mirnije. Da se odmori od buke, i da ga obaraju s nogu neki drugi shiny prizori - nebo prepuno zvijezda, livade prepune leptira, šetnje prepune zelenila.

Tek 30-40 godina kasnije, svijet je počeo gledati u tom smjeru.
Počeli su dolaziti na taj isti otok: glazbenici, producenti, političari, novinari...
U posebnu energiju, u posebne zalaske sunca, ravno u inspiraciju.

Isti oni koji su mu se prije smijali, pitali su ga tada:

"Richard, what are you running away from?"
Da bi mu desetljećima kasnije rekli:
"Richard... how did you know?"

I znaš što je najbolje?
Tu priču mi je ispričao on sam. Glavom i bradom. Richard. :)

Podsjetila me na jučerašnje druženje s Dunjom Vesić u DTS-u — i sve one ljude koji ostaju ondje gdje više nisu sretni.
Zato što ne znaju (ili ne mogu) povući granice.
Zato što im je buka vani glasnija od vlastitog šapta iznutra.

Zato ti danas ostavljam ovu priču da ti možda posije jedno malo, ali važno pitanje:

Gdje to tebe tvoje srce zove, a ti ga još nisi poslušao jer je buka preglasna?
Možda će i tebi jednoga dana pitanje
"What are you running away from?"
postati:
"How did you know?"

Slušaj srce. I piči po svom.

Ljubim!!!

x

P.s. jučerašnja radionica u Devotion to Self Clubu, na temu Granica: Gdje završavaš ti, a gdje počinjem ja, s pishoterapeutkinjom Dunjom Vesić nas je sve oborila s nogu - cijeli dan mi stižu poruke sa dojmovima workshopa, i hvala vam od srca na tome <3

Svima koji ste pisali, naravno snimka webina dostupna je na platformi i onima koji se pridružuju naknadno.

Ako te zanima prostor inspiracije, edukacije, podrške i rasta - YES, IT DOES EXIST. I zove se Devotion to Self Club! Piši mi na mail ili se pridruži klikom na ovaj link!