Odluke koje bole

Na jednom od prošlogodišnjih Probuđena retreata, u dubokoj intuitivnoj radionici koju je vodila Sanda Mešinović (Sando, ljubim te!) – dogodilo se nešto što nisam očekivala.

Krenulo je jednostavno: zatvorenih očiju, sve sudionice smo jedna drugu vodile kroz prostor. U trenutku kada sam bila vođena, osjetila sam sve čari prepuštanja.

Ali tek kada sam ja preuzela vodstvo, nešto se u meni počelo mijenjati.
Ušla sam u stanje potpune introspekcije. I iznutra – postala sam vučica.

Vođa čopora. Ne teorijski. Ne metaforički.
Osjetila sam tu vučicu u cijelom tijelu, u svakoj košćici. 

Iako je u realnosti bilo kasno ljeto, meni je, u toj unutarnjoj viziji, bila zima.
Bijeli pejzaži. Miris opasnosti u zraku. Umor, intuicija, odlučnost. Vučica koja njuši, koja donosi odluke – i kad je sve u redu, i kad prijeti nešto neizgovoreno.

Vodila sam svoj čopor kroz snijeg, kroz šume, planine, kroz prostranstva. Neki su pejzaži bili prekrasni, neki su bili da ti se sledi krv u žilama. Nije bilo lako. Na tom putu je neke vukove morala ostaviti iza sebe. Neke je izgubila. Nekima je slomila srce.

Neke odluke je poželjela povući – ali nije mogla.
Morala je ići dalje. Kako bi čopor preživio. 

I kada je napokon stigla do mjesta sigurnosti, u gustu šumu, povukla se. Da udahne. Da odmori. Da žaluje.
Ne nad drugima.
Nego nad sobom.

Nad sobom koja je morala biti jaka.
Nad sobom koja je morala preživjeti.
Nad sobom koja nije uvijek imala luksuz birati “ispravno” – nego samo ono što je bilo moguće.

U tom zamišljenom trenutku, na kraju putovanja, u meni se otvorio prostor. Za tugu. Za oprost. Za integraciju.
Za istinu koju često skrivamo čak i sami od sebe:

da i ispravne odluke mogu boljeti.
da i pogrešne mogu biti nužne.
i da sve – svaka, baš svaka – ostavlja trag.

WHAT. A. JOURNEY.

Ova mi je vučica pokazala istinu mog ljudskog puta.
Koliko puta sam i ja – kao i ti – vodila svoj čopor. Ili samo sebe.
Koliko puta sam morala odlučiti bez svih odgovora.
Koliko puta su moje granice bile jedino što me držalo – ili jedino što me lomilo.

Danas, 15.7. u 20h u DEVOTION TO SELF CLUBU pričam o 5 LICA GRANICA.
O onome što me oblikovalo. I onome što me naučilo kako da granice ne budu oklop – nego prostor za život.

✨ Ako si ikad stajala na raskrižju i pitala se: “Što ako pogriješim?”
✨ Ako ti je ikad srce bilo teško od odluka koje si morala donijeti...
✨ Ako osjećaš da si negdje putem zaboravila na sebe, dok si štitila sve druge...

Dođi.

Pričam bez filtera. O granicama koje bole. I onima koje iscjeljuju.
O odlukama koje sam donijela – i onima koje me još uče.
O tome kako sam naučila stati iza sebe. I kako i ti možeš.

📍DTS Club / danas u 20h / webinar “5 lica granica”

Možda baš tamo vratiš komadić sebe – sebi.